You are currently viewing 6 stvari koje trebam znati kada upisujem program stranog jezika

6 stvari koje trebam znati kada upisujem program stranog jezika

  • Post category:Novosti

Nema sumnje da je strani jezik kompetencija koja nam je svima potrebna, a kako bi ju usavršili često razmišljamo o tome da upišemo školu stranih jezika.

Samostalno učenje je poželjno, možemo učiti u svom ritmu, u vrijeme koje nam odgovara ali vrlo često nema boljeg motivatora od fiksnog rasporeda, grupice ljudi i odličnog profesora koji može objasniti što nam nije jasno. I pada odluka, upisujete tečaj stranog jezika, počinjete pretraživanje po Googleu koji je izbacio ogroman broj škola stranih jezika, pregledali ste na desetak web stranica ali niste se snašli… Što sad… što gledati, kako odlučiti? Već smo pisali o tome kako odabrati školu stranih jezika i nadamo se da vam je bilo korisno. Ali recimo da ste u uži izbor sveli tri kvalitetne škole stranih jezika te trebate donijeti odluku uspoređujući njihovu ponudu. Od kuda krenuti? Donosimo vam 6 ključnih elemenata na koje trebate obratiti pozornost i koji će vam u usporedbama škola pomoći u odabiru.

što trebam znati kada upisuje školu stranih jezika

1. FOND SATI U PROGRAMU

Među strukom i strukovnim udruženjima koje promiču učenje stranih jezika vrlo često se može čuti da je font sati najveći problem. Vjerujem da svako od nas nema vremena cijeli život učiti jezik (iako bi mogli sada argumentirati da učenje jezika upravo toliko traje – pa pogledajte samo znanje maternjeg jezika), ali s razlogom postoji propisana satnica unutar koje se postižu određeni ishodi učenja (to je onaj fensi naziv za ‘znat ću to nakon učenja’). Taj propisani broj sati preuzet je iz dokumenta koji se naziva Europska jezična mapa a jednak je za sve ljude koje uče strane jezike u Europskoj uniji (više o CEFR-u). Iz tog razloga je i više nego jasno (a i logično ako baš hoćete) da ne možete naučiti isto ako program pohađate 40 sati u grupi od 12 polaznika ili 70 sati u grupi od 8 polaznika. Vrlo često ćete na različitim web stranica različitih škola stranih jezika naći da se nude tečajevi (nigdje ne piše koliko sati) po xy cijeni. I mislite si tada pa ovdje je puno jeftinije a i brže. Međutim je li stvarno jeftinije (provjerite broj sati) i brže (provjerite što ćete stvarno naučiti)?

Škola koja drži do kvalitete želi punu satnicu prema CEFR-u.

2. TRAJANJE ŠKOLSKOG SATA

U školskom sustavu Republike Hrvatske (posljednji put kada smo provjerili još uvijek smo unutar RH) školski sat traje 45 minuta. Kod teenagera i odraslih polaznika organizacija nastave može biti takva da se organizira u blok satu (2 x 45 minuta = 90 minuta), ali nikako za mlađe od 11 godina, koji nisu spremni za rad (čitajte: ne mogu biti koncentrirani) više od  45 minuta. Svakako bi trebali pripaziti na situacije kada vam škole nude npr. blok sat od 60 minuta ili tri sata od 120 minuta (naravno da tri školska sata ne iznose 120 minuta, ali ponekad ne idemo za tim niti se bavimo matematikom). Ako Europska jezična mapa (sada ste već proučili onaj CEFR link, jel’ da?) kaže da se jedan modul radi u 70 školskih sati, svakako provjerite odgovara li satnica u školi koju planirate upisati propisanoj normi.

Škola koja drži do kvalitete želi punu satnicu prema CEFR-u.

Puna satnica učenja jezika

3. TESTIRANJE ZNANJA

Svi se slažemo da je lijepo i godi našem egu kada na inicijalnom testu budemo na što višem stupnju. Međutim, nema potrebe za ljutnjom ako nam netko stručan (profesor koji nas testira) ipak kaže da to nije kako smo si mi zamislili/procijenili. Testiranje postoji i nužno je kako bi se stručno procijenilo koji ste stupanj, točnije koji ste modul unutar stupnja, jer ćete upisom upravo u tu grupu najbolje napredovati i nadograditi postojeće znanje. Kako bi se pokrile sve jezične vještine testiranje bi svakako trebalo biti usmeno i pisano pa stoga ne pristajte na takozvane online ispite u kojima imate 10tak pitanja te mogućnost da izaberete točan odgovor (budimo iskreni – ponekad i pogodite). Na taj način nitko ne može procijeniti vaše znanje (možda sreću i reći vam kada da uplatite loto) i vrlo vjerojatno će vas staviti u onu grupu u kojoj u toj školi još ima mjesta ili u grupu koju treba popuniti polaznicima.

Škola koja drži do kvalitete želi homogenu grupu po znanju.

testiranje znanja jezika

4. HOMOGENOST GRUPE

Osim znanja, dob je sljedeći faktor koji treba uzeti u obzir. Susretali smo se s upitima gdje bi, zbog lakše organizacije vremena, mama i sin bi htjeli ići u istu grupu, u isto vrijeme, kod iste profesorice… Nikako! Mama (41) i sin (13) imaju različite interese, brzinu usvajanja gradiva, metode poduke i u konačnici različite aktivnosti kojima se gradivo usvaja, drugačije udžbenike i teme. Iz tog razloga ključno je voditi računa o tome da se za različite dobne skupine trebaju formirati različite grupe. Nedopustivo je da zajedno u grupi budu 4. razred osnovne škole zajedno s 1. razredom osnovne škole (različita brzina usvajanja gradiva i pisanja), a kamoli veće razlike u dobi.

Škola koja drži do kvalitete želi homogenu grupu po uzrastu (dobi).

Učenje jezika prema dobi polaznika

5. VELIČINA GRUPE

Nekad su se grupe smatrale optimalnima ako su brojale 12 do 15 polaznika. Ministarstvo ih kod verifikacije programa i danas takvima priznaje, ali svi znamo da je, pogotovo kod učenja jezika, dobro da su grupe malo manje od gore navedenog broja. Optimalan broj polaznika je oko 8 do 10 jer se tada omogućava kvalitetna interakcija na satu  – rad u paru, rad u grupi, odnosno provođenje svih aktivnosti koje za cilj imaju potaknuti komunikaciju koja je i svrha učenja. Ako vam se ponekad čini da je grupa koja ima 3 polaznika odlična grupa, jer je koncentracija samo na vama, znajte da profesori u takvim grupama ne mogu provoditi sve komunikacijske aktivnosti koje dovede do usvajanja stranog jezika.

Škola koja drži do kvalitete želi imati optimalnu veličinu grupe.

Mala grupa polaznika

6. CIJENA

Jasno je da cijena nije mjerilo kvalitete, ali nije li vam sumnjivo kada vidite na nekoj stranici za grupnu kupovinu tečaj jezika za npr. 600 kn umjesto 2500? Svaka škola koja ima standarde kvalitete i ulaže u svoj poslovni proces te posluje legalno (bez računa se ne računa, zar ne?) ne može imati tako nisku cijenu. Možda ste navikli platiti susjedi 100 kn za školski sat da s vama malo prođe pluskvamperfekt, ali se sjetite da je to za instrukcije „na crno“, u nečijoj kuhinji i da taj iznos ne pokriva ništa od ostalih troškova koje kvalitetna škola ima u svojim poslovnim procesima (cijenu ne formira samo profesor i njegovi doprinosi). A tu je uvijek i taj broj sati koji smo naveli u točki br. 1.

Škola koja drži do kvalitete ima viši cjenovni rang svojih usluga.

Marijana Šimundža Golemac