Često čujemo nešto kao „Hmmm… Znam da postoji A1, A2 … čak sam i CV ažurirao/la s tim nekim slovima i brojkama ali nisam baš jako siguran/a jesam li to dobro napravio/la i što to znači…“
OK, idemo ispočetka. Kada se Europa 1951. godine počela organizirati u savez država i nazvala se Europska Unija… Ok, Ok, nećemo tako daleko na sami početak, ali vam moramo reći da je Vijeće Europe uredilo učenje stranih jezika prema jezičnim stupnjevima na razini cijele EU u dokumentu koji se naziva CEFR – Common European Framework of Reference tj. ZEROJ – Zajednički europski referentni okvir za učenje jezika. On je bitan zato što se u tom dokumentu standardiziraju ishodi podučavanja i detaljno opisuju jezične kompetencije polaznika po međunarodnim standardima što olakšava nastavak učenja stranog jezika ili traženje zaposlenja u nekoj drugoj europskoj zemlji. Drugim riječima, isti program učenja, npr. njemačkog jezika, bi trebao biti i u Zagrebu i u Varšavi. Iz CEFR-a je proizašla Europska jezična mapa kojom se, na temelju zajedničkih standarda na svim razinama procesa učenja i testiranja znanja, prikazuje i dokumentira znanje stranih jezika naučenih bilo na formalan ili neformalan način i to prema jezičnim vještinama (govorna interakcija, govorna produkcija, pisanje, čitanje i slušanje).
Prema ovim standardima trajanje svakog stupnja (pa time i modula) je propisano određenim brojem sati. Programi svakog modula traju 70 nastavnih sati pa satnica po stupnjevima onda izgleda ovako:
A1 – pripremni korisnik (Elementary) – 140 sati (ima dva modula A1.1 i A1.2)
A2 – temeljni korisnik (Pre-Intermediate) – 280 sati (ima dva modula A2.1 i A2.2)
B1 – razvojni korisnik (Intermediate) – 560 sati (ima četiri modula B1.1, B1.2, B1.3 i B1.4)
B2 – samostalni korisnik (Upper-Intermediate) – 700 sati (ima dva modula B2.1 i B2.2)
C1 – napredni korisnik (Advanced) – 980 sati (ima četiri modula C1.1, C1.2, C1.3 i C1.4)
C2 – vrsni korisnik (Proficient) – 1120 sati (ima dva modula C2.1 i C2.2)
Da još malo pojasnimo gornju tablicu… Navedeno je šest glavnih razina (stupnjeva) jezičnih kompetencija opisanih u Europskom referentnom okviru. Odmah je vidljivo da stupnjevi nisu označeni A1, A2, A3, A4 itd. te da su tvorci ovog koncepta htjeli poručiti da osim šest glavnih stupnjeva postoje tri razine jezika: A, B i C.
Početna, A razina, se odnosi na osnove svakog jezika. Sa znanjem iz A razine kada dođete u stranu zemlju možete se snaći i nećete ostati izgubljeni i gladni.
Polaznici B razina se nazivanju samostalni korisnici a jezik uče u ‘svoj svojoj ljepoti’. To znači da ćete na tim stupnjevima učiti složenije strukture, učiti kolokacije, savladati idiome i fraze kojih je na primjer engleski jezik pun (i zato vam vaša profesorica uvijek govori da ne prevodite doslovno riječ po riječ).
Zadnja, napredna, C razina definirana je kao najviša razina. C1 razina se postiže studiranjem jezika (i kada nakon pet godina studiranja zaslužite diplomu Filozofskog fakulteta) dok je C2 razina označena kao razina izvornog govornika. Svaki od gore navedenih šest stupnjeva dijeli se na podstupnjeve, takozvane module.
Ovo su osnove ZEROJ-a i Europske jezične mape a za više slobodno nam se javite ili nas posjetite u našem centru, rado ćemo s vama podijeliti još informacija i odgovoriti na vaša pitanja. Ako ne želite učiti strani jezik već vas samo zanima koja ste stvarno jezična razina i jeste li dobro ispunili svoj životopis onim slovima i brojkama s početka priče – javite nam se i zakažite testiranje, mi ćemo vam reći kako da ispunite svoj CV.
