Kada utipkate u Google najveće bogatstvo, odmah nakon zdravlja nalaze se ljudi.

Iako rečenica „Naše najveće bogatstvo su ljudi“  zvuči kao klišej, činjenica je da smo već godinama izrazito ponosni na naše ljude, polaznike i zaposlenike.

Velik broj stalnih polaznika, koji su uz nas već godinama te onih koji se nakon nekog vremena ponovno vraćaju u Anglu, dokaz su da se naš trud i rad itekako isplate. Ustrajanje na kvaliteti, pravilima struke, suvremenim metodama poučavanja, ali i ugodnoj, obiteljskoj atmosferi neki su od razloga zbog kojih nam se stalno vraćate.

U 22 godine kroz naše klupe prošle su tisuće polaznika i svaki od njih ima svoju zanimljivu priču, a oni najhrabriji odlučili su svoje iskustvo podijeliti s nama.

Danas Vam donosimo priču naše Anamarije, polaznice  B1 stupanja njemačkog jezika koji je počela učiti još kao dijete. Studentica hotelijerstva osim njemačkog, u Angli je učila i engleski, a nakon 2 godine pauze ponovno se vratila u Anglu.

Pauze u učenju njemačkog kod mene zapravo i nije bilo. Živjela sam u Opatiji dvije godine i tamo sam učila njemački, a onda sam se vratila u Zagreb i u Anglu.

 S učenjem njemačkog krenula je u osnovnoj školi, a na pitanje zašto se odlučila na učenje u školi stranih jezika kaže:

Njemački učim cijeli život, ali u školi je to bilo jako slabo. U redovnoj nastavi učili smo samo osnove, predstaviti se i to je to, a ovdje učimo prave stvari. U Anglu sam se vratila jer mi se tu jako sviđa, pogotovo zato što nas je u grupi trenutno 4 i to je velika prednost, uvjeti za rad su neusporedivo bolji nego kad je u grupi 15 ljudi.

 Obzirom da studira hotelijerstvo, Anamarija njemački jezik koristi na dnevnoj bazi:

Njemački mi treba zbog posla, studiram hotelijerstvo i radit ću, tj. već godinama radim u hotelima. Znanje koje sam dobila u Angli mi uvelike koristi kada radim na sezoni, ali i u svakodnevnom životu jer imam prijatelje iz Njemačke i s njima komuniciram na njemačkom.

Iako je potreba za znanjem jezika sama po sebi motivacija za učenje, ponekad se dogodi da u tom dugotrajnom procesu učenja stranog jezika motivacija popusti. Anamarija već godinama uči jezike pa i sama zna koliko je to bitan faktor:

Motivira me ljubav prema jezicima, volim učiti jezike. Najviše me veseli konverzacija, najgora mi je gramatika, ali na satima baš puno komuniciramo i ima dovoljno prostora za konverzaciju uz sva gramatička pravila koja moramo savladati. Atmosfera je dobra, šalimo se, nije preozbiljno, a opet sve stignemo naučiti. Zbog učenja jezika dobila sam puno više samopouzdanja, a vjerujem i puno više mogućnosti pa mi je i to dodatna motivacija za dalje.

 Anamarijino zadovoljstvo motivira nas da i dalje radimo na sebi kako bi pružili što bolju uslugu, a u sljedećim objavama donosimo vam još priča naših polaznika.