Prije nekoliko dana bila sam na večeri na kojoj me prijateljica – po struci pravnica – uvjeravala da njoj ne treba učenje stranog jezika u školi. Razlog? U školama se, kako kaže, uči gramatika, a njoj to nije važno. Njoj je važno samo da je razumiju kad želi naručiti kavu u Parizu.
I znate što? U tom trenutku sam se naljutila. Pokušavala sam objasniti da se kava može naručiti jednom internacionalnom riječi – coffee, café, caffè, kaffee – i da je jezik puno više od toga. Nisam ju uvjerila. Tek kasnije sam shvatila nešto važno: u svom kontekstu – bila je u pravu. Ali samo u svom kontekstu a evo i zašto…
Jezik nije isto što i preživljavanje
Ako vam strani jezik treba za godišnji odmor ili za shopping u Francuskoj ili za osnovno snalaženje – onda vam zaista ne treba PUNO gramatike. Nekoliko riječi, pa čak i geste i osmijeh često su dovoljni. No problem nastaje kad se osobna potreba počne predstavljati kao univerzalna istina: „Gramatika nije važna.“ Jer tada zanemarujemo sve one situacije u kojima jezik nije samo sredstvo preživljavanja, nego alat za razmišljanje, izražavanje i rad.
Što je gramatika zapravo? (spoiler: nije „govoriti točno“)
U lingvistici se gramatika ne promatra kao skup pravila za ispravljanje pogrešaka, nego kao:
sustav koji omogućuje stvaranje i prijenos značenja. Drugim riječima – gramatika nam ne govori što ne smijemo, nego nam omogućuje da kažemo:
- kada se nešto dogodilo
- što bi se dogodilo da…
- zašto se nešto dogodilo
- pod kojim uvjetima
- što mislimo, osjećamo, planiramo ili pretpostavljamo
Bez gramatike – ostajemo na imenima i glagolima u sadašnjem trenutku.
„Razumiju me“ nije isto što i „dobro me razumiju“
Jedan od čestih argumenata protiv gramatike glasi: „Nije važno govorim li točno, važno je da me razumiju.“ Znanstvena istraživanja iz područja psiholingvistike pokazuju nešto drugo.
Naš mozak očekuje gramatičke obrasce. Kada ih nema, slušatelj mora: nagađati značenje, popunjavati praznine i ulagati dodatni mentalni napor. U neformalnim situacijama to prolazi. U poslovnim, akademskim i profesionalnim – ne prolazi.
Gramatika nije perfekcionizam – nego izbor
Jedan od najvećih problema školskog učenja jezika je to što se gramatika često učila izolirano i bez konteksta tj. kao test, a ne kao alat. Zato se stvorio otpor. Ali dobra nastava jezika ne koristi gramatiku da bi vas ispravljala, nego da bi vam dala kontrolu:
- želite li zvučati formalno ili opušteno
- želite li biti precizni ili namjerno neodređeni
- želite li ublažiti poruku ili biti direktni
Gramatika nije ograničenje. Ona je mogućnost izbora.
Razlika između ‘snalaženja’ i stvarnog znanja jezika
Zajednički europski referentni okvir za jezike (CEFR) jasno razlikuje razine znanja:
- A1–A2 – osnovno snalaženje
- B1–B2 – samostalno izražavanje
- C1–C2 – profesionalna i akademska upotreba jezika
Ako vam je cilj A1 – gramatika je minimalna. Ako vam je cilj posao u internacionalnom okruženju ili studij u inozemstvu ili pak sposobnost izražavanja u poslovnom okruženju kroz suradnju s klijentima ili vođenje sastanaka, onda je gramatika neizostavna.
Vratimo se na početak
Svi imamo različite potrebe – ali to ne mijenja činjenice. Moja prijateljica treba francuski za kavu u Parizu. Netko drugi treba znanje stranog jezika za: karijeru, obrazovanje, preseljenje i/ili profesionalni razvoj. Ali važno je reći jasno: za naručiti kavu – gramatika nije potrebna. Za izražavanje ideja, argumenata, odnosa i odgovornosti – jezik bez gramatike ne postoji. Problem nije u gramatici. Problem je u tome kako smo je učili. I upravo tu počinje razlika između ‘učiti jezik’ i ‘stvarno ga znati‘.
Perspektiva škole stranih jezika Angla
U Angli ne polazimo od pitanja koliko gramatike morate znati, nego od pitanja zašto vam je jezik potreban. Gramatiku ne učimo kao skup pravila koje treba napamet savladati, nego kao sredstvo koje vam daje slobodu izražavanja. Jer cilj učenja stranog jezika je sposobnost komunikacije. Cilj je znati reći ono što želite, kada to želite – i da vas drugi razumiju bez nagađanja.
Marijana Šimundža Golemac
