Život od ožujka pomalo nalikuje na ljetni ZF blockbuster film. Samo što na kraju Amerikanci ne pobjede u ime cijeloga svijeta, nema lijeka, a nema ni zombija ni svemiraca. Kraj se baš niti ne nazire.

Osvrt pišemo već kad su nas prošle i šale o kraju svijeta, i o kilama, ne diraju nas više ni teorije zavjere a niti objave Stožera. Sve je jedan veliki beskonačni dan, i samo čekamo da svijet opet krene naprijed kao da ništa nije bilo.

Do tada se moramo strpiti i raditi najbolje što možemo. Anglin je tim zadnjih nekoliko tjedana proživio stres od koronavirusa i potresa te izazove online nastave.

Ako je išta ova kriza pokazala, onda baš to da u moru negativnih stvari postoje one dobre, na engleskom bismo rekli  neki „silver –lining“. Kolegice i kolege su u rekordnom roku savladali novu vještinu vođenja nastave preko interneta, što je iziskivalo puno truda, puno sati za računalom zbog planiranja te vođenja nastave, često od jutra do mraka.

Jedni druge smo bolje upoznali i više nego ikada pokazali međusobnu solidarnost u snalaženju, izmišljanju aktivnosti i materijala. Mnogi polaznici su nam uzvratili povjerenjem pa su odlučili pohađati nastavu i ovom obliku. Dolaznost je odlična, mnogi se trude više nego ikada prije pa svi zajedno stvaramo novu i još bolju Anglu.

Kraj ne vidimo baš jasno, Arnold Schwarzenegger neće naći neko herojsko rješenje pred sam kraj, no budućnost ipak nije tako mračna (osim ako Zoom ne postane umjetna inteligencija sa svojom svijesti ,nešto kao Skynet u Terminatoru, pa nas porobi).

Mateja Matanić