Većini ljudi igrice služe kao oblik razonode. Najčešće se radi o jednostavnim i primamljivim oblicima zabave koji nam omogućuju da ´pustimo mozak na pašu´ kako bismo pobjegli od stresnijih dijelova naših života. No postoje li možda dodatne koristi koje se skrivaju u igricama? Razmotrili smo nekoliko koncepata vezanih za učenje kroz igrice i za vas istražili koje su vrste igrica najbolje za učenje jezika.
Veliki argument koji ide u korist tezi da igrice mogu biti korisne za učenje je koncept iskustvenog učenja. Kao što možemo zaključiti iz samog imena, iskustveni model učenja bazira se na ideji da učimo iz vlastitih grešaka. Za razliku od stvarnog života, u igricama uvijek možemo početi ispočetka, uz pretpostavku da smo nešto naučili iz prijašnjih pothvata. Sve naše znanje se akumulira te smo svakim pokušajem pametniji. No kako se taj koncept može primijeniti na učenje jezika?
Svaka igrica ima određeni cilj. Uz pretpostavku da je igrica na engleskom jeziku, bez određene količine razumijevanja jezika osoba nije u mogućnosti zadovoljiti taj cilj. Drugim riječima, osoba je primorana istražiti značenje nepoznatih riječi, inače nikada neće moći prijeći igricu. Istraživanja su pokazala da je ovakav način pasivnog učenja iznimno učinkovit zbog dva bitna razloga. Prvo, svaka igrica sadrži veliki broj stranih riječi, što znači da se osoba može susresti s mnoštvom nepoznatih riječi, ali isto tako utvrditi već poznate riječi. S druge strane, primarna motivacija za igranje igrica je razonoda, tako da i ako se nađete u situaciji da značenje nepoznate riječi morate potražiti na Googleu, nećete imati osjećaj da radite domaću zadaću, već samo želite proći najnoviju razinu igrice!
Nadalje, kvalitetne video igrice najčešće olakšavaju usvajanje vokabulara. Uzmimo primjer igrice u kojem je igračev cilj pronaći ključ koji otvara vrata za sljedeću razinu. Čak i ako igrač ne zna riječ key, taj isti ključ će biti osvijetljen ili će se nakon nekoliko neuspješnih pokušaja lociranja ključa pojaviti strelica koja će vas odvesti do cilja. Za razliku od zastarjelih metoda učenja vokabulara u kojima dobijete listu s nepoznatim riječima koje treba naučiti, u video igricama implicitnim učenjem dođete do odgovora te ste za novonastalo znanje automatski nagrađeni.
Ta ideja se nadovezuje na vrlo bitan koncept unutar učenja stranih jezika, a to je praktična uporaba naučenog znanja. Budući da je svaka nova riječ koju naučite tijekom igranja korisna, vaše će (ne)razumijevanje konteksta utjecati na napredak unutar igrice. Zbog tog razloga, video igrice pružaju igračima/učenicima određenu dozu praktičnog iskustva, što nije uvijek lako postići u učionici jer je ponekad teško rekreirati autentične situacije za korištenje jezika.
Zaključak je da svaka igrica na stranom jeziku nudi mogućnost pasivnog učenja stranog jezika. Ipak postoje neke igrice koje vam mogu omogućiti da jezik učite na malo aktivniji način.
Za učenje jezika potrebno je imati pristup jezičnom inputu (upijanje izvornog jezika putem slušanja/čitanja) te producirati jezični output (korištenje jezika putem pisanja/govorenja). Gledajući različite žanrove video igrica, najuspješnije igrice za učenje jezike bit će one koje omogućuju interakciju s drugim igračima. Unatoč tome što mnoštvo igrica nudi veliku dozu jezičnog inputa, jedino će interaktivne igrice omogućiti igračima i upotrebu vlastitog jezika.
Primjer takvih igrica su takozvane co-op games, igrice u kojima je suradnja između igrača preduvjet za uspjeh, kao na primjer Keep Talking and Nobody Explodes, Don’t Starve Together, Portal 2; te MMORPGs, igrice u kojima suradnja nije preduvjet, ali znatno olakšava napredak. Najpoznatije među njima su World of Warcraft, Genshin Impact, Guild Wars 2, a postoje i brojne druge. U takvim igricama, osoba je izložena izvornom jeziku od strane igrice, ali također uči preko uporabe vlastitog jezika i analize jezika drugih igrača.
Sve u svemu, ako želite uvježbati gradivo iz učionice i pritom se zabaviti, bacite se na neku igricu te upoznajte nove igrače. Jedina nuspojava je učenje jezika. 😉
Franko Jagorinec
